SVIJET SNOVA

       Izvor svjetla je ponovo odlučio da obasja neki drugi dio Zemlje, a nama je ostavio svog zamjenika da nam put pokazuje u tamnoj noći. Sve što je bilo sunce, sada nam je mjesec i nema tu za čim da se žali jer svjetlost i dalje s istog mjesta stiže. Ponovo ulazimo u naše kočije koje nas kroz svjetove vode, ali svo vrijeme na istom mjestu ostaju i zadovaljavaju se s imenom postelja. Dok nas vrtlog umora odvaja polako od našeg svijeta i primiče nekom drugom, međusvijet nas drži za trenutak rastrgnutim "ni tamo, ni ovamo". Ipak, niti ovaj, niti međusvijet nema potrebnu snagu da zadrži dušu željnu putovanja put doma. 

Duša se na koncu otima i međusvijetu, te konačno stupa u potpuno nov svijet oslobođen čvrstih ograničenja našeg svijeta i predaje se novim ograničenjima vidno labavijima. Svako od nas je iskusio taj svijet u kojima oči ne koristimo, ali vidimo, u kojima uši ne koristimo, ali čujemo, u kojima čula fizička ostaju u kočiji, a trenutnu stvarnost ipak doživljavamo. Drugim riječima, prešli smo iz svijeta ograničen materijom u svijet ograničen oblikom i konceptom. Ono što je u našem svijetu automobil - u tom svijetu je putovanje, ono što je u našem svijetu pire krompir sa umakom - u tom svijetu je hrana, ono što je u našem svijetu košulja sa paralelnim prugama - u tom svijetu je odjeća... 

Primjećujemo da je taj svijet mnogo jednostavniji od našeg koji inzistira na izvanjskim detaljima. Taj svijet je bliži suštini od ovog našeg, pa zbog toga nije opterećen nepotrebnim i suvišnim. Mnogi će primijetiti sličnost između stanja sna i stanja smrti s tim da je jedina razlika između ta dva stanja upravo postojanje onog međusvijeta koji održava tu relaciju među dušom i tijelom. Onog trenutka kada međusvijet pusti nit koja povezuje tijelo sa svim ostalim svjetovima, tad ostajemo u svjetovima iznad međusvijeta, a fizičko tijelo vraćamo zemlji od koje smo ga i pozajmili kao uniformu. 

Fizičko tijelo sadrži oblik života sve dok ga drži nit koja je prožeta svim svjetovima unazad do potpune konceptualne prozirnosti Izvora. Upravo zbog toga san dođe kao "punjenje baterije" tijelu, ne zbog mirnog ležanja i na taj način odmaranja, nego zbog približavanja duše Suštini kako bi se napunila punoćom života - kao kada hladnu hranu prinesemo toploti vatre da joj vatra oživi okuse, mirise i čar koja tu hranu čini upravo tom hranom, a ne nekom drugom. Učinimo sebi ovaj svijet lukom, a neka duša bude strijela izbačena daleko u svjetove - od svjetova gdje je lična karta ime, preko svjetova gdje je lična karta imenovano do svjetova gdje i imenovano biva imenovano...