expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

utorak, 3. siječnja 2017.

SAMOSPOZNAJA - POTISNUTA MUDROST

     Mnogo puta u životu smo se susreli sa pojmom samospoznaja i svako je sebi definisao taj pojam zavisno o širini svijesti pojedinca, što je i sasvim prihvatljivo jer svako do te spoznaje mora doći sam i svojim jedinstvenim putem. Budući da baš svaka današnja svjetska nauka u krajnjoj liniji mora da dođe do samospoznaje kao predmeta izučavanja, ne možemo a da se ne upitamo zašto samospoznaja ne postoji kao zasebna nauka kojoj bi svako zainteresiran mogao dati svoj doprinos. 



Naprotiv, ko god se pozabavi ovom temom, bilo da je do nje došao preko grane biologije, hemije, fizike ili bilo koje druge oblasti, takav pojedinac uprkos svom obrazovanju i činjenicama koje iznosi biva nazivan nekom vrstom buntovnika, nadrifilozofom ili čak i luđakom, te se njegovi iskazi i dokazi brzo povlače iz javnosti ili najčešće nikad i ne dospiju u javnost. Naravno takav pojedinac neće mariti za sve to jer je svjestan mudrosti do koje je došao. 



Ovo je jedan od pokazatelja da materijalistima ovog svijeta nipošto nije u cilju da ljudi spoznaju svoje istinsko sebstvo, jer na taj način se oslobađaju svakog okova nametnutog umu, te postaju slobodni u pravom smislu te riječi. Svakodnevno smo bombardovani informacijama u vidu reklama kako nam je potrebno nešto dodatno da bi osjetili sreću i radost, te da to po svaku cijenu moramo imati. Na taj način ljudi pristaju da budu nečiji robovi kako bi u konačnici mogli doći do te obećane sreće. 



Međutim kada čovjek spozna svoje istinsko sebstvo on zna da sreća ne dolazi izvana nego iznutra i da mu nisu potrebni čulni nadražaji koji djeluju kratkotrajno i to samo na naš um, ostavljajući pri tom dušu i dalje neispunjenu. Trenutno se nalazimo u takvom dobu gdje je glavni cilj prikazati sebe u što zavidnijem položaju u odnosu na ostale skupljajući oko sebe razne materijalne stvari i vjerujući da će te stvari učiniti od nas vrijednije ličnosti po cijenu duhovne praznine. 



Takvo razmišljanje uvijek završi kobno jer naša čula uvijek traže još da bi popunili duhovnu prazninu koju osjećamo, a ne znamo je definisati i locirati. Budući da tu prazninu popunjavamo upravo suprotno, odricajući se svega što nisam JA, svjedoci smo lutanju tokom cijelog života i traženju nekog prosvjetljenja u materijalnim stvarima. Bog nam je bliži od naše žile kucavice i samo čeka na našu čvrstu odluku da spoznamo sebe, a samim time i Njega.